ODVJETNIK LUKA MIŠETIĆ: “Farsa je što nitko iz Srbije nije član udruženog zločinačkog pothvata, a iz Hrvatske jest”

Nakon izricanja žalbene presude Jadranku Priliću i ostalima na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj se najspornijom smatra tvrdnja da je tadašnje državno vodstvo Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom bilo uključeno u udruženi zločinački pothvat (UZP) protiv BiH.

Američki odvjetnik hrvatskog porijekla Luka Mišetić, koji ima veliko iskustvo sa suđenja u Hagu gdje je branio Antu Gotovinu, nakon što je proučio dijelove presude ustvrdio je da ima dosta nejasnoća u obrazloženju Žalbenog vijeća.

– Jasno je da žalbeno vijeće potvrđuje da je predsjednik Tuđman imao, da tako kažemo, dvostruku igru prema BiH, jer je s jedne strane zagovarao teritorijalni integritet BiH, a s druge je strane planirao podijeliti i uzeti dio teritorija BiH. Zanimljivo je da se Žalbeno vijeće pritom puno oslanja na svjedočenje Josipa Manolića, koje citiraju više od 50 puta. Međutim, ako pročitate paragrafe 1908 do 1911, a onda i dijelove koje se odnose na Bruna Stojića, vidjet ćete da na konkretne žalbene osnove obrane da je prvostupanjsko vijeće pogrešno zaključilo da su Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko bili uključeni u UZP, Žalbeno vijeće odgovara da uopće ne želi preispitati tu odluku prvostupanjskog vijeća, jer sve da je i pogriješilo po toj točki, to ništa ne mijenja za optuženike i to im ne bi moglo pomoći – kazao je Mišetić za Novi list, prenosi Net.hr.

Po njegovim riječima, Žalbeno vijeće je smatralo da su Prlić i ostali osuđeni i bez Tuđmana, Šuška i Bobetka međusobno bili udruženi u zločinački pothvat. Drugim riječima, Žalbeno vijeće nije poništilo zaključak prvostupanjskog vijeća o udruženom zločinačkom pothvatu Tuđmana i ostalih jer ga je smatralo nebitnim za postupak.

– Taj je zaključak stoga, po mom mišljenju, ostao bez žalbene kontrole, što je sporno – smatra odvjetnik Mišetić

– Ako pažljivo pročitate taj dio presude vidjet ćete da Žalbeno vijeće taj zaključak nije poništilo ne zato što je on bio utemeljen u dokazima pred prvostupanjskim vijećem, nego zato što je zaključilo da to pitanje nije relevantno za žalbe optuženika, jer im ni isključenje Tuđmana, Šuška i Bobetka iz udruženog zločinačkog pothvata ne bi pomoglo – dodao je.

Prema Statutu Haškoga suda, pojasnio je Mišetić za Novi list, dopušteno je uložiti žalbu samo za ona pitanja koja mogu promijeniti presudu, a pitanje Tuđmana, Šuška i Bobetka nije takvo.

– Cijepanje BiH nije predmet pred Haškim sudom i samo po sebi nije zločin po Statutu Haškoga suda. Radi se o zločinu agresije, za koji Haški sud nije nadležan. Zločinački pothvat to postaje samo ako se taj cilj želi postići počinjenjem kaznenih djela i etničkim čišćenjem. Dakle, ovdje nije glavno pitanje je li Tuđman želio dijeliti BiH, nego to je li želio dijeliti BiH i etnički očistiti muslimane – kazao je Mišetić.

U Žalbenom vijeću koje je izreklo konačnu presudu ‘šestorki’ bila su i dvojica sudaca, Carmelo Agius i Fausto Pocar, koji su bili i u Žalbenom vijeću u predmetu Gotovina i tada dali svoja izdvojena mišljenja. Mišetić stoga zaključuje kako su oni silno željeli osudu Tuđmana zbog Oluje.

– Ova presuda sasvim sigurno ima i političku dimenziju, a bio sam iznenađen kada sam vidio koliko opširno u presudi raspravljaju o Tuđmanu, Banovini i Karađorđevu. Tuđman je svakako prikriveni cilj haškog Tužiteljstva, a oko toga što je utvrdilo o Tuđmanu, po mom mišljenju, Žalbeno vijeće ostavilo je mutnu vodu. Žalbeno je vijeće jasno u stavu da je Tuđman imao plan podjele Bosne, ali nisam siguran da je jasno u tome da je Tuđman to želio postići etničkim čišćenjem. U tom je pogledu ostala mutna voda i zato ovu presudu svi mogu interpretirati kako žele – istaknuo je Mišetić.

Još je dodao kako je farsa što nitko iz Srbije nije član udruženog zločinačkog pothvata protiv BiH, a iz Hrvatske jest. To je objasnio selektivnim pristupom Tužiteljstva.