13 godina od Osake: Dan kad je Blanka dosegla atletski Olimp

Janica Kostelić ostat će jedna i jedina na vrhu liste najboljih hrvatskih sportašica ikada. Ukupno šest olimpijskih medalja, od čega četiri zlatne, pet svjetskih zlata, tri velika kristalna globusa ulijevaju ogromno strahopoštovanje. A sve te uspjehe ostvarila je do svoje 25. godine života! Jana je daleko ispred svih, no jedina koja je imala toliko talenta, kvalitete, ali i volje da joj se približi bila je – Blanka Vlašić. Ponos Splita, Dalmacije i čitave Hrvatske razveseljavala nas je svojim nebeskim skokovima kao rijetko tko u povijesti hrvatskog sporta. Dominacija poput njezine rijetko kad je viđena u sportu, a nije da nije imala protivnica. U svakom trenutku svoje karijere borila se protiv jedne stalne protivnice, gospođice Letvice te protiv sjajnih skakačica, kao što su Jelena Slesarenko, Kajsa Bergqvist, Tia Hellebaut (da, ONA Tia Hellebaut!), Ruth Beitia, Ariane Friedrich i Ana Čičerova. Nadam se kako neku nisam zaboravio. Blanka je pobjeđivala sve redom. Danas se obilježava 13 godina od, do tada, najvećeg uspjeha hrvatske atletike, Blankinog zlata na Svjetskom prvenstvu u Osaki. Kad je prije prošlo 13 godina…

Ogroman napredak u kratkom razdoblju

Nevjerojatan je bio Blankin uspon od početka 2006. godine do svjetske smotre u Osaki u kolovozu i rujnu 2007. godine. Strašan napredak je u tom razdoblju naša heroina ostvarila, a toj konstataciji ide u prilog podatak da na ulazu u 2006. godine još nije bila spremna napasti „čarobna“ dva metra (osobni rekord joj je bio 198 cm), a samo godinu i pol kasnije imala je sve predispozicije srušiti legendarnu Stefku Kostadinovu i njezinih 209 cm. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi u ožujku 2006. prvi je put preskočila 2 metra te s okruglih 200 cm osvojila srebro iza Jelene Slesarenko. Nekoliko mjeseci kasnije na Europskom prvenstvu u Goteborgu poboljšala je osobni rekord za jedan centimetar, no ostala je prekratka za medalju. Brončana Bergqvist preskočila je istu visinu, ali s manjim brojem rušenja letvice. Nakon srebra na Svjetskom dvoranskom prvenstvu i skorog osvajanja medalje na Europskom prvenstvu na otvorenom, Blanka, otac Joško i trener Bojan Marinović znali su da je vrijeme za najveće stvari. Godina 2007. čekala je Blanku otvorenih ruku.

S 207 cm u avion za Osaku

Međutim, godina 2007. nije dobro počela kako se očekivalo. Znalo se kako je Blankin forte skakanje na otvorenom, no morao se odraditi i dvoranski dio sezone kako se ne bi ispalo iz forme. Sezona je otvorena Europskim dvoranskim prvenstvom u Birminghamu, a 23-godišnja splitska visašica naveliko je podbacila s preskočena 192 cm i osvojenim petim mjestom, koje je kasnije prepravljeno u četvrto zbog Veneline Veneve koja je uzimala doping. Već na visini od 187 cm vidjelo se da to nije Blankin dan, iz drugog pokušaja je preskočila tu, za nju, „mickey mouse“ visinu. No, kako se sezona na otvorenom približavala, tako se i Blankin moral dizao. A onda je eksplodirala. Odlučila je, naprosto, da neće niti jednoj protivnici dati šansu da ju pobijedi. Osim, Jeleni Slesarenko koja ju je svladala na mitingu u Oslu te je to bio jedini Blankin poraz te sezone u 19 natjecanja održanih na svježem zraku. Već na prvom mitingu u Dohi oborila je osobni i državni rekord s nova 204 cm. Kako se Svjetsko prvenstvo u Osaki približavalo, tako je Blanka sve više brusila i tempirala formu za napad na svjetsko zlato. U srpnju 2007. godine na madridskom mitingu ponovno popravlja rekorde s preskočenih 205 cm, a 30. srpnja u Solunu leti još jedan centimetar više. No, kao u onim reklamama – to nije sve! Početkom kolovoza u Stockholmu, dakle, u posljednjim tjednima uoči putovanja u Osaku, skače još više, na pomalo nestvarnih 207 cm, dva centimetra niže od svjetskog rekorda! Tim rezultatom zasjela je na treće mjesto vječne ljestvice, to jest, izjednačila se s Bugarkom, Lyudmilom Andonovom, a ispred su samo ostale Kajsa Bergqvist s 208 cm i Kostadinova s 209 cm. Mislilo se kako je Blanki samo nebo granica te da će u Osaki letjeti među oblake…

Nikad jača konkurencija

Blanka je, jasno, u Japan stigla kao glavna favoritkinja, no mnoge visašice mogle su zaprijetiti, ponajviše aktualna europska prvakinja Tia Hellebaut, te nadolazeće zvijezde Ana Čičerova i Talijanka Antonietta Di Martino. Slesarenko i Bergqvist, koja je nekoliko mjeseci kasnije prekinula karijeru, bile su u silaznoj putanji te se od njih nije očekivao neki spektakularni rezultat. Blanka je u finalu nastavila kako je i krenula u kvalifikacijama, bez znaka x na semaforu kraj svoga imena. No, kraj jednog imena vrlo brzo su se stvorila tri takva znaka te je njezino ispadanje titulirano jednim od najvećih iznenađenja Svjetskog atletskog prvenstva. Radilo se o europskoj prvakinji, Belgijki koja će godinu dana kasnije potpuno pomrsiti Blankine planove u lovu na olimpijsko zlato – Tiji Hellebaut. Na kraju je Hellebaut zauzela 14. mjesto s preskočenih 190 cm. S primisli kako jedna od najvećih konkurentica pakira kofere, naša uzdanica mogla je mirnije nastaviti u daljnje finale. Unatoč ispadanju Belgijke, ostale visašice u stopu su pratile Blanku. Na visini od dva metra nastali su prvi problemi, no Blanka je uspjela iz drugog pokušaja preskočiti prvu opasniju prepreku. No, i pet drugih skakačica preskače istu visinu! Uz to da je „vižljasta“ Di Martino dva metra svladala iz prve te zasjela na čelnu poziciju. Strašno težak zadatak nametnuo se splitskoj heroini u naumu da se u svoj grad vrati sa zlatom oko vrata.

Pobjednički skok koji je išao i preko Stefke

Nikada prije na nekom natjecanju u ženskom skoku u vis pet skakačica nije preskakalo dva metra. Sve do Osake. Sljedeća visina bila je 203 cm. Visina, već, za velike cure. Vjerovalo se da ako se savlada ta visina, da je medalja zagarantirana. Blanka se zaletjela, naravno, uz ritmičnu podršku publike, te – preskočila letvicu! S obzirom na to kako su preostale cure rušile u prvom pokušaju (Čičerova, Di Martino, Savčenko, Slesarenko), iza ugla nadzirala se zlatna kolajna! Bilo je jasno kako protivnice moraju preskočiti 205 cm kako bi joj ukrale zlato. Od tri Ruskinje, dvije su morale priznati poraz letvici na 203 cm – Slesarenko i Savčenko, koja nikad prije nije preskočila dva metra. Neumorne Čičerova i Di Martino pobijedile su letvicu iz drugog pokušaja. Eh, visina je sad sljedeća – 205 cm. Jedino je Blanka preskakala navedenu visinu, a preskočenih 203 cm Čičerovoj je bio osobni rekord. Istu visinu nekoliko mjeseci ranije u Milanu srušila je i Di Martino. Neće valjda u presudnim trenucima obje ići još više? Zakuhalo se, niti jedna nije uspjela preskočiti 205 cm iz dva pokušaja, a onda se na tartan stazi počela pripremati naša Blanka, svjesna da ako preskoči, osvaja zlato. Blanka ne samo da je preskočila visinu od 205 cm, nego je išla toliko visoko da bi srušila i Stefkin rekord da je letvica bila pomaknuta više za četiri centimetra. Maestralan skok i Blankin trademark ples za prvo zlato hrvatske atletike na SP-ima. Nakon i trećeg rušenja Ane Čičerove, Blanka, zajedno s cijelom Hrvatskom, mogla je početi slaviti. Ono što je slijedilo nakon Osake ne treba prepričavati: pobjeda, pobjeda i samo pobjeda. Sjećamo se vremena kada smo brojali koliko pobjeda zaredom ima Blanka te na koliko natjecanja u nizu je preskočila dva metra. Prekrasna priča o jednoj sportašici iz Splita čiju su karijeru obasule ozljede, krenula je na otoku Honshuu u višemilijunskom gradu Osaki prije točno 13 godina. Nadajmo se kako još uvijek traje, unatoč Blankinih, gotovo, 37 godina. Daleko je Blanka od visina preko dva metra, no u Tokiju sljedeće godine voljeli bismo je vidjeti još jednom. Naravno, ako tijelo dopusti. Neka skače sebi i nama za gušt. Nikad se ne zna. Konkurencija je sada slabija, možda joj se vrati „onaj“ Peking i „ona“ Hellebaut. Teško je biti toliko optimističan, no dopušteno je sanjati. Zar ne?

  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *