EKSKLUZIVNI INTERVJU S FRANKOM GRGIĆEM: „Nije me iznenadilo rušenje svjetskog rekorda“

Prošlo je godinu dana. Kad, već, prije? Kao da je bilo jučer kada je sportsku Hrvatsku obišla vijest o nevjerojatnom rezultatu mladog, tada 16-godišnjeg Splićanina. Dvije zlatne medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u plivanju, u razmaku od nekoliko dana. Prvim zlatom oborio je europski juniorski rekord na 800 m slobodnim stilom, a drugo je bilo još impresivnije. Nakon europskog, srušen je i svjetski rekord, ovaj put na 1500 m slobodno, za više od pet i pol sekundi! Pomislili smo tada, u stilu doajena hrvatskog sportskog novinarstva Mladena Delića: pa je li to moguće? Žao nam je što dugo nismo imali vrsnog plivača u muškoj konkurenciji, spremnog za najveće dosege, još od Duje Draganje. No, čekanje je gotovo. Ubrzo će nas u seniorskoj konkurenciji razveseljavati jedan drugi Splićanin. Ime mu je – Franko Grgić.

Uspjeli smo ga dobiti na telefonsku liniju oko osam sati ujutro. Franko je, naime, tada završio s treningom. Dok njegovi vršnjaci uživaju u „carstvu snova“, on vrijeme provodi u bazenu nastojeći pretočiti svoje snove u javu. Neki snovi su mu se već počeli ostvarivati i to, rekli bismo, dosta brzo. Franko je plivanje počeo trenirati s deset godina, no taj sport mu nije bio prvi izbor.

– Prvi izbor mi je, zapravo, bio taekwondo, pa zatim plivanje. Onda sam s taekwondoa prešao na boks i na kraju je došao nogomet. Plivanje je uvijek bilo na prvom mjestu, a uz to sam balansirao i druge sportove – kaže Franko koji nam je odao tajnu zbog koga je ušao u svijet plivanja.

– Majka me pritiskala da počnem s treninzima plivanja jer je to pojedinačni sport i, sva sreća, ostao sam u tome i pokazalo se kako sam jako dobar.

Svi zajedno možemo biti zahvalni njegovoj majci na tome…

„Htio sam srušiti osobni, a dogodio se svjetski rekord“

Da ne duljimo previše i da mu ne oduzimamo dragocjeno vrijeme za odmor, krenuli smo odmah „u glavu“. Svjetsko juniorsko prvenstvo u Budimpešti. Grad iz kojega nosi najljepša sjećanja u svome mladome životu. Mnogi mladići i djevojke zadovoljili bi se takvim rezultatima, no ne i on.

– Bio sam ja svjestan odmah na početku, ali nisam na to gledao na nešto veliko zato što je moj cilj još veći, želim ostvarivati još bolje rezultate. Nije to meni bilo nešto „wow“. Još puno moram raditi ako želim ostvariti svoje ciljeve – reče vrijedni Franko koji je bio svjestan svojih mogućnosti.

– Nisam bio iznenađen obaranjem svjetskog rekorda jer mi je u planu bilo srušiti osobni rekord, a osobni rekord nije bio toliko daleko od svjetskog. Više sam bio iznenađen time što utrka nije bila napeta kako sam očekivao.

Ogroman doprinos njegovim uspjesima ima njegov trener, Mate Ružić, koji ga je savršeno pripremio za svjetsku smotru u glavnom mađarskom gradu.

–  Nismo prije utrka uopće razgovarali o mogućem osvajanju medalja. Razmišljali smo samo o najboljem rezultatu. Razgovori su se odnosili na moju tehniku, na vrijeme kojeg sam se morao pridržavati tijekom utrke da ne bih previše kasnio za protivnicima. Trener i ja nikad ne razmišljamo o medaljama prije natjecanja.

Malo je poznato kako je Franko bio među tri plivača na prošlom Svjetskom prvenstvu s dva osvojena zlata, te jedini uz Grka Papastamosa sa srušenim svjetskim rekordom. Takav podvig zaslužuje posebno divljenje, no mlada nada hrvatskog plivanja ostala je skoncentrirana na natjecanje tijekom čitavog boravka u Budimpešti.

– Nisam previše obraćao pozornost na ponašanje drugih prema meni. Mislim kako nije bilo nikakvih promjena u tretmanu prema meni – prisjetio se Franko, no zna kako će slika na velikim seniorskim natjecanjima biti sasvim drugačija. Ono što mu je davalo snage bila je podrška bližnjih.

– Na sreću, imao sam podršku. Roditelji su došli, jedino brat nije mogao doći – a zatim se sjetio tko ga je posebno razveselio.

– Bilo mi je jako drago kad sam ugledao svoga prijatelja i reprezentativca Marina Mogića s kojim treniram. Bio mi je velika podrška.

Eh, ta škola…

Unatoč svijetloj budućnosti koja očekuje Franka Grgića, ipak, ne smije zaboraviti i na školske obaveze. Franko se priprema za početak četvrtog razreda srednje Tehničke škole u Splitu. Sigurno odudara od ostalih učenika te škole.

– Ma nisam postao faca, svi me više-manje znaju otprije. Na početku drugog srednje prozvali su me „Olimpijac“ i taj nadimak mi je ostao.

Iako se razgovor odvijao putem telefona, vjerojatno se zacrvenio na spomen djevojaka.

– Ha ha, ne prilaze mi, barem ne još – kroz smijeh kaže Franko.

Svatko tko se bavio sportom tijekom školskih dana zna kako je teško balansirati sve obaveze. Međutim, vrhunski sportaši zaslužuju povlastice i u školskim klupama.

– Dosta mi profesori izlaze u susret. Mogu reći da sam, u neku ruku, privilegiran, pa mi je stoga lakše odrađivati njihove zadatke i treninge.

Online nastava tijekom trećeg razreda došla mu je kao „naručena“.

– Naravno da je bilo lakše. Nisam morao biti fizički prisutan u školi tako da sam se više mogao posvetiti treninzima, pogotovo nakon što se otvorio bazen za Marina (Mogića, op. a.) i mene.

Odgoda OI ga spasila

Nakon prošlogodišnjih Frankovih velikih dosega, puno se pisalo kako bi Franko s istim ostvarenim rezultatom na 1500 m osvojio šesto mjesto u finalu seniorskog SP-a prošle godine. Međutim, s tim identičnim rezultatom (14:46.09) na seniorskom SP-u 2017. godine koje se održalo, gle čuda, u Budimpešti, osvojio bi brončanu medalju! Vidi se iz svemira, Franko je, već, stvoren za „velike“ dečke.

– Postizao sam ja, već, rezultate i u seniorskoj konkurenciji s kojima sam bio zadovoljan, a zasada glavni cilj su Olimpijske igre. O rezultatu u Tokiju, uopće, ne razmišljam.

Prošlu jesen i zimu borio se ozljedom ramena koja ga je usporila u pripremama za Olimpijske igre. No, vijest koja je potom uslijedila, dobro mu je „sjela“.

– Meni je vijest o odgodi Igara dobro došla jer sam bio ozlijeđen, a tijekom prošlih mjeseci to smo sanirali te se u narednih godinu dana moram što bolje pripremiti za Igre u Tokiju. Sama vijest me obradovala zato što ne vjerujem da bih mogao ostvariti dobar rezultat s ozlijeđenim ramenom.

Godinu više je Franko dobio za pripremu za napad na što bolji rezultat na Olimpijskim igrama. No, i vrhunski sportaši moraju se katkad odmoriti.

– Nedavno sam imao pauzu, svojevrsni godišnji odmor te su prije dva tjedna krenuli treninzi. Potpuno sam spreman, odmoran i očekujem najbolje rezultate – kazao je te dodao da trenutno nije daleko od prošlogodišnjih rezultata.

– Ne znam jesam li napredovao u posljednjih godinu dana dok god na nekom natjecanju ne isplivam određeni rezultat. Najbolje sam plivao, zasigurno, na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, no sada sam vrlo blizu tom rezultatu.

Uz 800 m slobodno i 1500 m slobodno, natječe se i u disciplini 400 m slobodno u kojoj je bilježio odlične rezultate. Kad su tri discipline u igri, veće su šanse za osvajanjem medalja. Čemu li se Franko nada iduće godine u Tokiju?

– Ne znam, stvarno. Svi koji idu nadaju se finalu, pa se stoga i ja nadam istom dosegu. Normalno je da se svaki sportaš nada finalu na Olimpijskim igrama.

Za kraj, prije nego što smo mu dali zasluženi mir i odmor nakon odrađenog ranojutarnjeg treninga, opisao je kako izgleda njegov dan sada, prije negoli će mu školske obaveze zatrpati slobodno vrijeme.

– Ujutro trening, zatim dođem doma i opuštam se uz Playstation. Već u podne je drugi trening. Malo kasnije izađem van, uživam u suncu i dan brzo prođe.

Kako će i današnji dan Franku brzo proći, tako će i Olimpijske igre brzo doći. Pjesmica je to koju si svi zajedno možemo pjevati u glavi do sljedećeg ljeta. A to ljeto moglo bi biti nezaboravno u obitelji Grgić. Možda, upravo, Franko osveti onu stotinku koja je Draganju dijelila od zlata u Ateni 2004. godine te ju „okrene“ u svoju korist. No, polako, budimo skromni kao Franko. Najprije po finale…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *