Hrvatska Društvo

ZAŠTO JE KOD NAS LOPOVLUK POSTAO DRUŠTVENO PRIHVAĆEN? Stručnjaci secirali hrvatski fenomen i došli do zanimljivih zaključaka

Budući da se u Hrvatskoj često događa da građani uvijek iznova biraju korumpirane političare koji su dokazano krali, varali ili su uhvaćeni u tzv. sukobu interesa, a gotovo nitko od njih zbog toga ne podnosi ostavku, Deutsche Welle se pozabavio pitanjima zašto je lopovluk postao društveno prihvatljiv te postoji li izlaz iz toga začaranoga kruga.

O tome su razgovarali s političkim analitičarima, profesorom na zagrebačkom Pravnom fakultetu dr. Ivanom Rimcem i izvanrednim profesorom na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Draganom Bagićem.

Iako obojica smatraju da je riječ o naslijeđu iz bivšeg socijalističkog sustava, problemu koji se može riješiti promjenama vrijednosnog sustava, te su suglasni da se po tome ne razlikujemo bitno od drugih država bivše Jugoslavije, izuzev Slovenije, imaju drugačija mišljenja kada je riječ o nepoštenju i sklonosti lopovluku među narodom u odnosu na političke elite.

“Otkad smo ušli u demokraciju, političari se ponašaju vrlo slično kao dok smo bili u komunizmu, s tim da su u komunizmu takva ponašanja bila prikrivana i dužnosnici bi bili sankcionirani, ako bi optužbe eskalirale. Naravno, o tome se nije smjelo javno govoriti.

Sukob interesa umjesto lopovluka
Nadalje, umjesto da se govori o lopovluku ili krađi javnog novca, u javnom govoru se odavno počela koristiti sintagma “sukob interesa”, čime se na neki način relativiziraju optužbe, kaže Rimac. Doduše, građani tome pružaju otpor izbornom apstinencijom, poreznom evazijom, masovnim iseljavanjem, ali i sve učestalijim prosvjedima. Ipak, smatra da su predstavnici političkih elita gori od građana jer kriminal među običnim građanima nije u porastu.

Lopovluk i malverzacije na svim razinama
Bagić s druge strane po pitanju lopovluka i malverzacija političari nisu ništa gori od ostatka naroda. Smatra da je takav način rada prisutan posvuda, na svim razinama, od čistačice pa sve do elita te da se političari ponašaju kao i ostatak naroda.

„Duga je naša tradicija prihvatljivosti da za sebe osiguraš nešto mimo pravila, koja seže najmanje do socijalizma, a vjerojatno i prije…Kako se ljudi penju na skali društvenog položaja i utjecaja, tako se i ta skala povećava. Takve osobe razumiju i donekle mogu tolerirati tu vrstu ponašanja i na većoj razini. Naši političari nisu ni bolji ni gori od naroda, oni se naprosto ponašaju kao i ostatak naroda“, uvjeren je dr. Bagić, jer da nije tako u nekom bi trenutku demokratski mehanizmi morali uvesti reda u elite.

Jednom dijelu stanovništva takav vladajući vrijednosni sustav nije prihvatljiv, pa se odlučuju iseliti iz Hrvatske u druge države ili se pasiviziraju. „Istraživanja pokazuju da su korupcija i klijentelizam jedan od glavnih uzroka masovnog iseljavanja. Ljudi ne žele živjeti u takvom društvu, ne žele živjeti u društvu u kojem ne možete na temelju predvidljivih kriterija poput kvalifikacija, znanja, rada ili stručnosti, dobiti ono što vas pripada sukladno vašim zaslugama”, kaže Bagić.

Hrvatska u pat-poziciji, bez točke preokreta
Prema Rimcu situacija bi se mogla poboljšati kada bi se nove političke snage mogle nametnuti kao alternativa postojećim političkim strukturama i kada bi se mogle nositi s preprekama koje im postavlja postojeći politički sustav.

Osim toga, drugi čimbenik društvenih promjena vidi u ekonomiji. Naime, korupcija i autoritarna vlast su prisutniji u zemljama koje imaju ili velike prirodne resurse i/ili ekonomije koje su ovisne o državi.

Budući da kod nas nema pomaka i osamostaljenja ekonomije od državnih poticaja i intervencija, nalazimo se u “pat poziciji: politička moć predstavlja ultimativnu, krajnju moć u društvu i nikakva ekonomska moć je ne može izbaciti iz dominantne pozicije“, zaključio je Rimac za DW.

Podijeli, neka i drugi vide.

NAJNOVIJE

/* ]]> */