PLUS Hrvatska

NADBISKUP BARIŠIĆ PREDSTAVIO BOŽIĆNU PORUKU: Vrijeme je da primimo Krista u naša svratišta

Foto: SMN

Splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić susreo se s novinarima te je predstavio svoju božićnu poruku u petak, 21. prosinca u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. U svojoj poruci nadbiskup je stavio naglasak na doživljavanje i slavljenje Božića koje treba ići prema Božjem Božiću.

U tom se svjetlu upitao: „Kakav Božić mi danas slavimo? Naš ili Božji? Za koji Božić ima mjesta u našem svratištu, u svratištu našeg srca i doma, obitelji i društva? Ponekad se čini da želimo slaviti Božić, a bojimo se da nam Marija i Josip s djetetom pokucaju na vrata. Izloženi smo opasnosti da naša slavlja Božjeg porođenja budu ukrasna i plastična, a mi, kako reče papa Franjo, ušminkani kršćani koji govore, pjevaju i slave, ali ne žive kao oni među koje je Bog došao kao među svoje! Iz odsutnosti otajstvenosti Božića ovo vrijeme kod mnogih prođe u nedoživljenoj radosti i propuštenom susretu sa živim Bogom.“

Rođenje Betlehemskog djeteta – Isusa Krista, nastavio je nadbiskup, „pokret je Božje ljubavi u kojoj Bog Otac ponovno prilazi k svom ljubljenom stvorenju. Božić je Božja inicijativa, i kao takav shvatljiv nam je jedino unutar božanskog jezika Očeva milosrđa. Živimo u društvu i svijetu koji pokušava na svoj način slaviti i govoriti o betlehemskom djetetu. Jezik je to uočljiv i prepoznatljiv na našim trgovima i ulicama, u stilski dotjeranim gipsanim figurama, reklamama i promidžbenim programima, a koji progovara o nekom našem Božiću i nerijetko ostaje samo na površnim tragovima Božjeg Božića. Tu ima mjesta samo za lijepo, ugodno i korisno, dok prava istina ostaje sa strane. A temelj i snaga Božića nalazi se upravo u istini, u istini o Bogu koji postaje čovjekom iz ljubavi prema svojem stvorenju. Stoga nam je potreban zaokret. Bez pogleda usmjerena Ocu, bez srca priklonjena Božjem srcu, bez priključivanja pastirima na ponizan poklon poniznom Bogu, bez zajedništva s Josipom i Marijom ostajemo izvana.“

Nadbiskup Barišić u svojoj božićnoj poruci upozorava da je vrijeme „da primimo Krista u naša svratišta, da povratimo Njega u naše obiteljsko i društveno slavlje Božića, da utjelovljeno i rođeno Betlehemsko dijete prepoznamo i prihvatimo u svoj životni prostor. Od čudesnog Božjeg Božića, Boga koji čovjekom posta, žive i imaju smisla sve naše druge razine slavlja Božića. Imamo mogućnost prepoznati i primiti Boga u našu sredinu jer u događaju Božića Bog je nepovratno i do kraja ušao u naše svakodnevlje. Nije tu samo jedan dan! Isus Krist je Emanuel s nama Bog sve do svršetka svijeta! Budimo sigurni da će Bog koji čovjekom posta kad-tad, utjelovljen u situaciji ugrožene obitelji ili bližnjega u potrebi, pokucati na vrata našeg srca i doma, Crkve i društva. Betlehemsko dijete je osoba sa konkretnom poviješću, ali je i onaj koji dolazi i traži dom u srcu i životu svakog čovjeka. Bližnji u potrebi privilegirano su mjesto Božje prisutnosti. Oni su poziv i prilika svakom od nas da u svojoj humanosti upoznamo živog Boga koji reče: Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40).“

Naglasio je da nije dovoljno kao kršćanin biti nenasilan, pravedan i ne mrziti nego da treba ići korak naprijed: darovati se drugima, osobito onima najpotrebnijima, biti svjedoci mira i pomirenja te nesebične ljubavi. „Betlehemsko dijete dolazi k nama – svojima – upravo u obitelji, da nas međusobno poveže u zajedništvo ljubavi, prihvaćanja, solidarne pripadnosti, darovanosti, mira i pomirenja. Sin Božji s ljubavlju i pažljivo kuca na naša vrata da nas udaljene i rastrgane oko svojih stolića – tableta, okupi za zajedničkim obiteljskim stolom – oltarom kućne crkve. U obiteljskom slavlju Božića širi se snažni nebeski signal, posebno ozračje koje pokriva i zahvaća čitav prostor doma, društva i svijeta. U mreži ljubavi Betlehemskog djeteta uspostavlja se komunikacija između Boga i čovjeka, neba i zemlje; između bračnih drugova, roditelja i djece, braće i sestara, rodbine i susjeda; između suprotstavljenih ideologija i grupa, strana i stranaka. Radost Božića u Očevu planu poziv je na utjelovljeno prihvaćanje Sina Božjeg i novost života svakog od nas.“ U tom vidu mons. Barišić dodaje da novost i radost Božića nije u samo jednoj višoj razini humanosti i življenja duhovno-moralnih vrjednota u obitelji i društvu.

„’Božji Božić’, živi i življeni Božić, svojim utjelovljenjem ulazi u našu stvarnost te je kritizira – mijenja velikodušnošću i milosrđem. I kad je u središtu odbijen ne povlači se, s periferija nas u ljubavi prihvaća. Otvorimo vrata i povratimo Krista u svoj život. Betlehemsko dijete ništa ne oduzima, a sve daruje. Neizmjerni je Božji dar svima nama. Neka bude prisutan u našem domu i trgovima, obitelji i društvu. Dakako, i po figurativnim betlehemima, kao znak Njega živoga i utjelovljenoga među nama, kao izraz našega udivljenja i iznenađenja. Dajmo se iznenaditi Bogom koji čovjekom posta, koji ne ovisi o proračunu i nije proračunat, već je dar besplatne ljubavi Božje. On je sama dobrota i nježnost, i jedini je izvor svakog blagoslova. Neka rođenje Sina Božjega, svjetla u Betlehemskoj noći, osvijetli našu tamu uma i sljepoću srca, da naslutimo i spoznamo veličinu i dostojanstvo svoga poziva; da upoznamo kako smo u ljubavi predodređeni za posinstvo po Isusu Kristu, po dobrohotnosti njegove volje i po bogatstvu njegove milosti (Usp. Ef 1, 3-10)“, zaključuje nadbiskup Barišić.

Cjelovitu nadbiskupovu božićnu poruku možete pročitati na ovom linku.

Čestitajući svima Božić i Novu 2019. godinu nadbiskup je s novinarima ostao u kratkom razgovoru uz sok i kolače te im darovao prigodni suvenir Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji kojemu je u rujnu ove godine domaćin bila Splitsko-makarska nadbiskupija.

Podijeli, neka i drugi vide.

NAJNOVIJE

/* ]]> */