PLUS Dalmacija

Leonardo Renić: Bi li nam vozači zauzimali parkirna mjesta da je netko u njihovoj obitelji osoba s invaliditetom!?

Potez od Spinuta do Ekonomskog fakulteta nekima se čini kao ‘komad puta’ i s automobilom, a kamoli prevaliti ga nogama ili u ovom slučaju rukama. Leonardu Reniću, 22-godišnjem Splićaninu, ta je ruta gotovo pa svakodnevica, nerijetko ćete ga sresti. U kolicima ide i na treninge na poljudski bazen, a od veljače trenira i košarku. Studira financijski menadžment, aktivan je, ambiciozan, baš kao i većina njegovih vršnjaka, ali uz jednu razliku – sve to radi u kolicima.

Invalid sam od rođenja. Majci su doktori rekli da je sve u redu s trudnoćom, no nije se ispostavilo tako. Živim s tim od prvog dana života, ali najteži period bio je kad su me djeca u vrtiću čudno gledala, a u osnovnoj školi znali su me i zezati. Tek sam u srednjoj postao ravnopravni član društva jer su ljudi oko mene shvatili da mogu baš sve – osim hodati – govori Leonardo. Zanimaciju, inspiraciju i rekreaciju našao je kao i mnogi s njegovim tipom invalidnosti – u bazenu. S majkom je jednom išao dočekati mlađeg brata nakon treninga kada im je pristupila majka Dina Sinovčića, aktualnog europskog paraplivačkog prvaka i pitala ga bi li i on plivao.

I tako sam počeo, a otada redovito idem na natjecanja, međunarodne turnire po Italiji, Njemačkoj, Češkoj… Često donesem i medalju. No posebice u zdravstvenom smislu život mi se definitivno promijenio na bolje – ističe Leo. S plivanjem nastavlja, ima ambiciju diplomirati, naći posao u struci… I polaganje vozačkog ispita u nekim je daljnjim planovima, ali zasad ga na dalje relacije voze roditelji. Svjedoči nam kako oznaka invalidskog mjesta nekima ništa ne znači.

Uvijek se pitam kako bi se ti vozači ponašali da im netko u obitelji ostane invalid. Sigurno bi razmislili dva puta. Roditelji i ja često se susrećemo s tim situacijama. Jednostavno nije pravedno… Znam da postoje propisi, ali nažalost propisi još nisu korigirali ljudski mentalitet. Mislim da su istovremeno i bezosjećajni, neosviješteni i jednostavno nas ne poštuju, ali vjerujem i nadam se da će se situacija promijeniti – zaključio je Leonardo.

***Ova priča dio je serijala intervjua s osobama s invaliditetom u kojem pričamo o njihovim životima, otkrivamo njihovu svakodnevicu i pokušavamo ukazati na problem s nepropisnim zauzimanjem njihovih parkirnih mjesta, kako bi ga što više ljudi osvijestilo i kako bi što prije bio potpuno iskorijenjen u Splitu.***

Podijeli, neka i drugi vide.
/* ]]> */