PLUS Dalmacija

Dubrovački biskup Uzinić komentirao rezervirana mjesta za političare u crkvama

Dubrovački biskup Mate Uzinić progovorio je o rezerviranim mjestima za političare u prvim redovima crkvenih klupa. ‘Posebnost kršćana, a biti kršćani je doista posebnost, se najbolje živi u običnosti jer i Isus je, iako je bio VIP osoba par excellence, u svemu želio biti sasvim običan, nama u svemu jednak osim u grijehu’, poručio je.

‘I ovih su božićnih dana su neki primijetili rezervirana mjesta za političare u nekim našim crkvama i to oštro osudili kao privilegiranost kojoj po njihovom mišljenju, ako i postoji u društvu, nema mjesta i u crkvama. Ali, je li baš tako? Nažalost, koliko god bismo i mi, a vjerujem i sami političari, željeli da to bude drugačije, to baš i nije lako izvesti. Svugdje postoje neke VIP osobe, dakle privilegirani, i one koji to nisu. I nije lako napraviti da to tako ne bude i u našim crkvama. Napravimo li to u opasnosti smo da ne poštujemo ustaljene norme dobrog ponašanja. Jedna od tih normi je da smo za VIP osobe, koje su uvijek na neki način privilegirane – pa i kad one to ne žele biti’, piše biskup na svom blogu.

Spominje papu Franju s kojim je na početku njegove službe osiguranje često imalo probleme.

‘Može se raspravljati o tome treba li to biti ili ne prva klupa u crkvi, ali neko mjesto bismo im trebali osigurati. Osim toga, budimo pošteni, u tim prigovorima ima i malo zajedljivosti i zavisti. I nekako se sve to procjenjuje iz kuta vlastitih političkih izbora. Ima i još nešto u svemu tome što treba primijetiti. Svi mi ‘obični’, ako sebe još mogu takvim smatrati iako to iskreno želim, nekako poprijeko gledamo na ‘privilegirane’, ali se i lako naviknemo kad iz kruga ‘običnih’ i sami budemo ubrojeni u ‘privilegirane’. Evo samo jedan primjer koji se dogodio na granicama Europske unije koja ima posebne ulaze za građane EU, koji su zato ‘privilegirani’, a posebne za one koji to nisu. I zanimljivo! Do jučer, dok god nismo ušli u EU, to nam je smetalo. Meni osobno je to smetalo. A sada? Sada smo to prihvatili kao nešto normalno. To nam više ne smeta, a ne smeta nam jer smo sada i mi ‘privilegirani’, piše Uzinić.

‘Isus Krist nije poput nas. On, iako ‘privilegiran’ jer je Jedinorođeni Očev Sin, ne želi biti ‘privilegiran’ nego želi biti ‘običan’. Od samog početka života među nama na zemlji odbija bilo kakve privilegije. Zato se nije rodio u kraljevskom dvorcu, a mogao je i to se, zapravo, po našim ljudskim mjerilima od njega i očekivalo, nego se rodio u štali i siromašnoj obitelji, koju nitko nije želio primiti pod svoj krov’, nastavlja.

‘Bog, dakle, želi našu posebnost. Ali želeći našu posebnost, on nas, Isusovim primjerom odricanja od posebnosti da bi se utjelovio u našu običnost, želi poučiti da nam naša posebnost nije darovana da bi nas izdvojila od drugih i osobito da nam nije dana da bi nas suprotstavila drugima, kao što se to događa u ovom našem svijetu, nego da nam je darovana da bismo s njom prišli drugima i pomogli im da i oni postanu posebni. Posebnost u Božjim očima nije sebi svrha. Ona je Isusovim utjelovljenjem u našu običnost postala poslanje služenja. Želimo li s Isusom biti posebni, a dobro je to željeti, ne smijemo se zato u svojoj ‘privilegiranosti“’zatvarati pred drugima, nego se poput Isusa trebamo ponizno pridružiti drugima, da bismo im služili, onako kao što je Isus Krist služio nama. To je poziv i poslanje nas kršćana koji smo privilegirani zato što smo kršćani. To je osobito poziv i poslanje nas svećenika koji smo postali posebni, izdvojeni, da bismo bili poslani služiti onima koji su obični. To je poziv i poslanje Crkve u cjelini.

To je, nadam se da su toga i oni svjesni, poziv i poslanje također političara, koji su možda ponekad i u našim crkvama privilegirani jer im rezerviramo mjesta, ali koji ne smiju nikad zaboraviti da ta rezervirana mjesta nisu zbog njih, da nisu zato privilegirani, nego da je to zbog građana kojima su poslani služiti stavljajući uvijek, u skladu s poznatim dubrovačkim pravilom, opće dobro ispred privatnih interesa. U tom smislu vjernici i svi ostali bi trebali pokušati razumjeti da te ponekad rezervirane klupe u našim crkvama za nositelje vlasti nisu rezervirane jer želimo poručiti da su nam nositelji vlasti draži od „običnih“ vjernika, niti da su političari ili neke druge VIP osobe bolji vjernici od drugih, a osobito ne to da svi vjernici nemaju isto dostojanstvo pred Bogom, nego im samo u određenim situacijama želimo iskazati društvenu pristojnost, kao što to oni uostalom i nama čine, nadam se ne zbog nas, nego zbog vjernika kojima smo mi pozvani i poslani služiti.

Cijeli tekst biskupa Uzinića pročitajte ovdje.

Podijeli, neka i drugi vide.

NAJNOVIJE

/* ]]> */