Život & Kultura Pozitivna priča

ĐORDANA BARBARIĆ // Učiniti svoj grad boljim mjestom za življenje najveći je pokretač!

U srcu grada Splita, na adresi Gundulićeva 52, smjestila se udruga MoSt, a koja djeluje u programu prevencije i tretmana problema u ponašanju djece i mladih, volonterski rad mladih, skrb i briga za beskućnike/ke te centar znanja. Predvodi je splitski cvit, žena kojoj osmijeh nikada ne silazi s lica i koja će vas uvijek dočekati širom otvorenih ruku i srca, Đordana Barbarić. Upravo smo Đordanu odabrali za prvi razgovor za našu rubriku Pozitivna priča Dalmacije.

Đordana, vi ste pravo splitsko dite, jedna od najaktivnijih predstavnica nevladine scene u Dalmaciji. Svoj rad, a i život, posvetili ste onima od kojih drugi na ulici okreću glavu; beskućnicima i mladima s problemima u ponašanju… Jeste li od malena znali čime se želite baviti i kako je tekao vaš put ka osnivanju udruge MoSt i civilnom sektoru?

Puno je neobičnih, neočekivanih i sretnih okolnosti bilo da sam se našla na putanji humanitarnog rada. Možda su oduvijek svi putevi vodili MoSt-u. Teško je reći što me sve odredilo da sam danas posvećena onima koji žive na rubu. Možda je tomu doprinijelo odrastanje u Splitu na potezu od Alješijeve do Mihovilove širine i socijalni kontekst tog prostora u vremenu mog djetinjstva ili moja učiteljica koja je „pomaganje prijatelju u klupi“ stavljala uvijek na prvo mjesto ili roditeljski odgoj ili sam izbor pomagačkog zanimanja i studija defektologije…Kako god, sretna sam da je to tako! Aktivizam je postao stil života, uočavati prostor i mogućnosti za promjene svakodnevni izazov, povezivati ljude kroz akcije za dobrobit drugih učinio mi je život smislenijim, bogatijim i ljepšim i onda kada to objektivno nije bilo tako.

Udruga MoSt osnovana je 15. prosinca 1998. godine. S kojim problemima ste se susreli u gotovo 19 godina rada i kako ste ih premostili?

Udruga MoSt je osnovana s idejom i željom da se s nekim rizičnim mladim ljudima radi na potpuno drugačiji način i da u to uključimo mlade volontere pomagače. Bio je to potpuno novo i inovativno u to vrijeme. Imala sam iskustvo rada u instituciji koja skrbi o mladima s problemima u ponašanju koje mi je pomoglo u promišljanju kako bi se moglo i trebalo raditi s mladim počiniteljima kaznenih djela. MoSt mi je dao slobodu da to provedem na jedan posve novi način i da podršku u odrastanju tim mladim ljudima učinim, s grupom sjajnih suradnika, djelotvornom.! I sa silnom energijom sam krenula, premda nije bilo ni prostora, ni opreme, ni novca, ni formalne podrške i sa samo jednim volonterom…Opremu, stolice i stolove smo sakupljali gdje god smo stigli.  Pričati o MoSt-u iz tog vremena može zvučati sada neuvjerljivo jer nije bilo ničega osim neviđenog entuzijazma i želje da onim mladima koji su nam dolazili tražiti pomoć učinimo život lakšim i sretnijim! I vjerujem da smo mnogima učinili puno toga i smislenijim, i boljim, i sigurnijim.

Neosporno je da se situacija u Splitu u samo nekoliko godina iznimno poboljšala. Naši beskućnici, ali prije svega ljudi kao i svi drugi, dobili su novi i prostraniji dom, otvorena je socijalna samoposluga, a mladi postaju aktivniji u zajednici. Smatrate li da još uvijek ima prostora za razvijanje socijalne pomoći u Splitu i što biste željeli promijeniti?

U svim programima iz godine u godinu smo činili nove iskorake. Program s mladima s problemima u ponašanju koji sam dugi niz godina vodila s malom ekipom volontera danas je licencirani program, koji ima izvrstan tim stručnjaka, velik broj mladih pomagača i aktivnosti koje su djelotvorne i koje se realiziraju u suvremeno opremljenom prostoru! Na području prevencije čeka nas svih još puno posla jer na lokalnoj i nacionalnoj razini ono je raspršeno na puno frontova i projekata ustanova, institucija i udruga stoga zagovaramo i začetnici smo povezivanja svih onih koji rade na području poremećaja u ponašanju mladih kako bi djelotvorne metode primijenili a model programe diseminirali gdje god je to moguće.

Prije nekoliko godina, na dan ljudskih prava, otkazana je izložba o beskućnicima, a još uvijek se o njima priča samo kao o ljudima koji nemaju krov nad glavom. Tko su oni, kako im se može pomoći i što oni zapravo trebaju?

Od programa s beskućnicima u okviru kojeg smo na početku tražili beskućnike po ulici i imali mali, neuvjetni prostor s dvije sobe i dvanaest kreveta, danas imamo licencirano prenoćište i Centar za beskućnice/ke za smještaj 35 ljudi i žena s ulice, veliki dnevni prostor, biblioteku, poludnevni tretman, programe reintegracije i tim predanih ljudi koji su uvijek na raspolaganju… Beskućnici nisu više “imaginarna skupina građana”, svi smo postali svjesni koliko je tanka ona granica između “imati i nemati”. Oni nisu samo skupina građana bez krova nad glavom, oni su i osobe s invaliditetom, branitelji koji žive od zajamčene minimalne pomoći, osobe s posebnim potrebama, ovisnici, pripadnici nacionalnih manjina, stari i nemoćni, žene, mladi koji su tek izašli iz domova…stoga je briga o njima sveobuhvatna i traži promjene u sustavu socijalne skrbi I stvaranju pravilnika, strategija i zakona po mjeri čovjeka.  U borbi protiv siromaštva poticali smo građansku solidarnost i od prvih akcija u koje se svega nekoliko pojedinaca uključilo, napravljen je velik iskorak i danas sudjeluju  sve splitske škole, brojni vrtići, studenti i profesori Splitskog sveučilišta, brojni građani i tvrtke. Prvi smo osmislili i pokrenuli u RH rad socijalnih samoposluga i idejni smo začetnici nekoliko nacionalnih mreža kojima povezujemo brojne institucije, ustanove i udruge na području skrbi za beskućnike i suzbijanja siromaštva.

Udruga MoSt poznata je i po svom POP programu, odnosno posebnom odgojnom postupku, a usmjerene onim mladima od kojih su mnogi digli ruke. Smatrate li da Split, a posebice odgojno – obrazovne ustanove, rade dovoljno na sustavnom programu primarne i sekundarne prevencije?

Najveće postignuće MoSta je što smo u našim programima preko 800 mladih u riziku zadržali u redovnom sustavu obrazovanja, kod mnogih spriječili recidiv kaznenih djela, osigurali smještaj i cjelokupnu skrb za preko 800 beskućnika te educirali i uključili u volonterski rad tisuće volontera. I sve ove godine zagovarali smo dijalog sa svima u sustavu socijalne skrbi pa i s onima koji su osporavali bilo koji iskorak ili obezvrjeđivali ulogu jedne organizacije civilnog društva tumačeći naš rad samo dobrim “marketingom”.

Često se govori da na mladima svijet ostaje, a svijet je svakako puno ljepše mjesto ako u njemu postoje mladi koji pomažu i jedni drugima pružaju ruku. Jesu li mladi u Splitu dovoljno aktivni u svojoj zajednici?

Uvijek ističem kako je mala povijest MoSt-a i povijest borbe s predrasudama da su mladi u Splitu “neaktivni i nezainteresirani”, da se s mladim prijestupnicima “ne isplati raditi jer su destrukcija po definiciji”, kako je “nemoguće napraviti promjene” u životima beskućnika te kako jedna organizacija civilnog društva “ne može ništa promijeniti” u zajednici.  Afirmirali smo „mostovski model“ rada i svoj „totalno drugačiji“ grad promovirali kao grad solidarnosti, zagovarali „zakone po mjeri“ i izradu onih koji mogu olakšati položaj naših korisnika. Mnogi naši sugrađani kažu kako smo im dali priliku da budu dobri i zaista mnogi Splićani su nam se u akcijama pridružili i potvrdili kako dobrota, plemenitost i nesebičnost nije iščezla u ovim turbulentnim vremenima. Početkom dvijetisućitih tek rijetki su dolazili do našeg prihvatilišta, a danas cijeli grad kuha svaku večer za beskućnike, puni našu samoposlugu hranom, tisuće građana sudjeluje u našim akcijama…

I za kraj… Kao dobitnica nagrade „Splitski cvit“, a i brojnih drugih nagrada, vi ste uistinu pozitivna priča Dalmacije. Što vas gura naprijed i daje vam snagu da i dalje nesebično pomažete svim ljudima, ali i našem gradu da bude bolje mjesto za život svih nas?

Sve nagrade, priznanja i zahvalnice, koje sam osobno dobila, su i priznanja MoSt-u jer je tomu prethodilo puno rada mojih kolega i predivnih volontera, puno predanosti svih koji me okružuju, rada bez kalkulacije i naravno puno „trčanja s preponama “! I u duši su izazvale sjajan osjećaj da je ono što činimo prepoznato, vidljivo, uvaženo u gradu Splitu, a ponekad i puno šire i izvan granica RH. Taj osjećaj da svojim radom možeš doprinijeti promjeni i činiti svoj grad boljim mjestom za življenje je najveći pokretač. Pa čak i onda kad ti tek rijetki povjeruju da je to moguće.

Podijeli, neka i drugi vide.

NAJNOVIJE

/* ]]> */